G
E7
a
V jutro dišeče gda bregi su spali a mesec još zajti ni štel.
D
G
Potiho sem otprl rasklimanu lesu i pinklec na pleča sem del.
G
G7
C
Stara je mati išla za menom, nemo vu zemlu gledeč.
C D7
G
E7
Ni mogla znati kaj zbirem vu duši
a D
G G7
I zakaj od včera nis rekel ni reč
C
D7
E7
Preveč smo toga povedat si šteli
a
D7
G
A se smo pozabili več.
Gda smo vre prešli kraj najzadnje hiže vu suzah najemput sem
bil.
Kaj ne bi to vidla stara mi mati z rukami lice sem skril.
Sud oko mene su disale rože i bil je rascveteni maj.
A ja nis ni jemput pogledal za sobom,
Od tuge nis mogel pozdraviti kraj,
Samo sem bregima dragim obečal
Da vrnul se bum nazaj.